Neslužbeni pregled iz Narodnih novina:
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA
2834
Na temelju članka 73. stavka 4. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, broj 41/07) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi
PRAVILNIK
O POŠILJKAMA KOJE SE MOGU UVOZITI BEZ RJEŠENJA KOJIM SE UTVRĐUJU VETERINARSKI UVJETI ZA UVOZ POŠILJAKAI.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom određuju pošiljke živih životinja, proizvoda životinjskog podrijetla te stelje i sijena (u daljnjem tekstu: pošiljke), koje podliježu veterinarskom pregledu, a koje se mogu uvoziti u Republiku Hrvatsku i provoziti preko područja Republike Hrvatske bez rješenja o veterinarskim uvjetima za uvoz pošiljaka (u daljnjem tekstu: rješenje), koje donosi Uprava za veterinarstvo.
Članak 2.
Odredba članka 1. ovoga Pravilnika ne primjenjuje se na pošiljke kojima se mogu prenijeti zarazne ili nametničke bolesti ili ugroziti zdravlje ljudi i životinja ukoliko potječu iz država ili dijela države za koje je na snazi zabrana uvoza i provoza pošiljaka zbog opasnosti od unošenja u Republiku Hrvatsku određenih zaraznih ili nametničkih bolesti.
II. UVOZ
Žive životinje
Članak 3.
Određuju se pošiljke koje se mogu uvoziti bez rješenja, kako slijedi:
1. Registrirani kopitari ukoliko iste pri unošenju na područje Republike Hrvatske prati identifikacijski dokument, odnosno putovnica propisana Pravilnikom o identifikaciji i registraciji kopitara (»Narodne novine«, broj 74/07) i veterinarski certifikat propisan Pravilnikom o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za stavljanje kopitara u promet (»Narodne novine«, broj 88/05);
2. Kućni ljubimci do 5 komada i to psi, mačke, životinje iz porodice kuna, beskralježnjaci (osim pčela i rakova), ukrasne tropske ribe, vodozemci, reptili, ptice svih vrsta (osim peradi koja se uvozi u komercijalne svrhe, za zoološke vrtove i zoo trgovine), sisavci: glodavci i kunići, ukoliko ih za vrijeme kretanja prati njihov vlasnik ili druga odgovorna osoba ovlaštena od vlasnika, a nisu namijenjene za prodaju ili predaju drugom vlasniku pod uvjetom da:
a) životinje prati propisana međunarodna putovnica ili svjedodžba o zdravlju (veterinarski certifikat), u kojoj ovlašteni veterinar države izvoznice potvrđuje da su životinje zdrave i ne pokazuju sumnju na zarazne bolesti, koje se moraju prijavljivati i ne potječu iz područja u kojima postoji zarazna bolest koja se tom vrstom životinja može prenijeti;
b) su psi, mačke i životinje iz porodice kuna: – označene jasno vidljivom tetovažom ili elektronskim sustavom identificiranja (transponder);– praćene međunarodnom putovnicom izdanom od ovlaštenog veterinara kojom potvrđuje vakcinaciju protiv bjesnoće, ili revakcinaciju u skladu s preporukama proizvođačkog laboratorija, provedenoj na toj vrsti životinja s inaktiviranom vakcinom s najmanje jednom antigenskom jedinicom po dozi (WHO standard) prije ne manje od 30 dana u slučaju prvog, primarnog cijepljenja;– mlađe od 3 mjeseca, a nisu cijepljene protiv bjesnoće, od rođenja boravile na istom mjestu i nisu bile u kontaktu s divljim životinjama što na međunarodnoj putovnici potvrđuje ovlašteni veterinar ili se kreću u pratnji majke o kojoj su još ovisne.
3. Odredbe točke 2. ovoga članka primjenjivat će se do 1. listopada 2007. godine, odnosno do dana stupanja na snagu Pravilnika o veterinarskim uvjetima za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca (»Narodne novine«, broj 72/07).
Stelja i sijeno
Članak 4.
Stelja i sijeno mogu se uvoziti bez rješenja, pod uvjetom da potječu iz države iz koje je dozvoljen uvoz u Republiku Hrvatsku.
Proizvodi životinjskog podrijetla
Članak 5.
Određuju se pošiljke koje se mogu uvoziti bez rješenja, kako slijedi:
1. Toplinski obrađeni proizvodi životinjskog podrijetla ukoliko iste prati propisani veterinarski certifikat, u kojemu ovlašteni veterinar države izvoznice potvrđuje da:
a) je proizvod dobiven od zdravih životinja, pod kontrolom nadležne veterinarske inspekcije te je pri proizvodnji podvrgnut propisanom toplinskom postupku, koji isključuje mogućnost prenošenja zaraznih bolesti i štetnog djelovanja na korisnike tih proizvoda, uključujući i razinu štetnih ostataka (rezidua) pesticida, antibiotika, sulfonamida, hormona, teških metala i sl.;
b) je proizveden u izvoznim objektima koji se nalaze na listi odobrenih objekata od strane Europske unije;
c) razina radiološke kontaminacije proizvoda u pošiljci nije veća od dopuštene u Republici Hrvatskoj.
1.1. Pod toplinski obrađenim proizvodima životinjskog podrijetla podrazumijevaju se:
– konzerve svih vrsta, odnosno proizvodi koji su prije ili tijekom proizvodnje podvrgnuti toplinskoj obradi postizanjem temperature u središtu proizvoda od najmanje 70°C ili su podvrgnuti toplinskoj obradi u hermetički zatvorenoj ambalaži s Fo vrijednosti 3 i više;
– sterilizirano i pasterizirano mlijeko u maloprodajnoj ambalaži;
– sterilizirani i pasterizirani mliječni proizvodi i sirni namaz, osim sira, u maloprodajnoj ambalaži;
– mlijeko u prahu;
– sladoled;
– želatina i kolagen;
– maslac;
2. Sterilizirani životinjski gnoj, ukoliko se popratnom dokumentacijom potvrdi stupanj termičke obrade od najmanje 70°C u središtu proizvoda;
3. Satne osnove i vosak termički obrađeni temperaturom višom od 70C;
4. Med i ostali pčelinji proizvodi pod uvjetom da pošiljku prati certifikat iz Dijela A Dodatka I. ovoga Pravilnika;
5. Tretirane kože papkara pod uvjetom da pošiljku prati certifikat iz Dijela B Dodatka I. ovoga Pravilnika;
6. Obrađeni lovni trofeji ptica i papkara pod uvjetom da pošiljku prati certifikat iz Dijela C Dodatka I. ovoga Pravilnika;
7. Hrana za akvarijske ribice pod uvjetom da pošiljku prati certifikat iz Dijela D Dodatka I. ovoga Pravilnika;
8. Konzumna jaja pod uvjetom da pošiljku prati certifikat iz Dijela E Dodatka I. ovoga Pravilnika;
9. Proizvodi od jaja pod uvjetom da pošiljku prati certifikat iz Dijela F Dodatka I. ovoga Pravilnika.
III. PROVOZ
Članak 6.
Rješenje za provoz nije potrebno za sljedeće pošiljke: 1. Živih životinja; 2. Embrija, jajnih stanica i sjemena za umjetno osjemenjivanje;3. Jaja za nasad;4. Svih proizvoda životinjskog podrijetla, odnosno proizvoda koji podliježu veterinarskoj kontroli pod uvjetom da:a) osoba odgovorna za pošiljku predoči graničnom veterinarskom inspektoru dokaz da će prva država u koju se šalju žive životinje nakon provoza preko područja Republike Hrvatske, primiti predmetnu pošiljku;b) se veterinarskim pregledom utvrdi da pošiljke udovoljavaju propisanim uvjetima.
Završne odredbe
Članak 7.
(1) Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog podrijetla koje podliježu veterinarsko-zdravstvenoj kontroli, a za koje nije potrebno rješenje Uprave za veterinarstvo o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji za uvoz u Republiku Hrvatsku i provoz preko područja Republike Hrvatske i o pošiljkama proizvoda životinjskog podrijetla koje ne podliježu veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli u uvozu, izvozu i provozu (»Narodne novine«, broj 130/04).
(2) Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-02/07-01/70Urbroj: 525-1-07-1Zagreb, 31. kolovoza 2007.
MinistarPetar Čobanković, v. r.
Napomena: prilozi i dodaci su ispušteni u ovom info pregledu
Izvor :http://www.poslovniforum.hr/nn2007/nn2834.asp
nedjelja, 23. ožujka 2008.
subota, 22. ožujka 2008.
Kad papige računaju
Rezultati njezina istraživanja, vjeruje Pepperberg, potaknut će ljude da postanu senzibilniji prema sposobnostima životinja
Predodžba koju smo dosad imali o papigama, kao o životinjama koje jedva mogu naučiti kako nas oponašati i kopirati, mogla bi se, na temelju nedavno objavljenih rezultata jednoga istraživanja, drastično promijeniti. Doduše, neki ljudi vjeruju da sive afričke papige imaju vokabular od čak 950 riječi, te da mogu čitati ljudima misli. Iako se znanstvenici s time ne slažu, svojim je istraživanjem Irene Pepperberg, pridružena profesorica psihologije na Sveučilištu Brandeis u Massachusettsu, dokazala da dio tih vjerovanja jest istinit. »Sive afričke papige kojima vlasnici posvete mnogo pažnje i brige mogu naučiti doista mnogo«, tvrdi ona. Naime, Irene Pepperberg trideset se godina intenzivno bavila trima sivim afričkim papigama – Alexom, Arthurom i Griffinom. Ustanovila je da se papige, kojima je mozak veličine oraha, prema stupnju inteligencije i komunikacijskim vještinama, mogu uspoređivati sa dvogodišnjom djecom, ali prema drugim sposobnostima, kao što su mogućnost zbrajanja ili prepoznavanje boja i predmeta, više nalikuju na petogodišnjake. Profesorica je Pepperberg to ustvrdila u članku objavljenom nedavno u časopisu »Applied Animal Behaviour Science«. Kada je Pepperberg sedamdesetih godina prošloga stoljeća počela svoj pokus, mnogi su je ismijavali, ali širina i studioznost njezina istraživanja donijele su joj na kraju poštovanje drugih znanstvenika koji sve više prihvaćaju njezine argumente o ptičjoj inteligenciji. Kako bi svoje štićenike naučila govoriti, Pepperberg bi s pomoćnicima pred njima dugo razgovarala jednostavnim rječnikom o, na primjer, nekoj zanimljivoj igrački. Potom bi pokušali ponoviti isti razgovor i s papigama, a kako bi bili sigurni da papige neće samo ponavljati što su maloprije čule, Pepperbergova bi tijek konverzacije pomalo mijenjala do granice do koje bi bila sigurna da je razumiju, u čemu je i uspijevala. Uz to, shvatila je da papige ne koriste za komunikaciju samo svoj glas nego i kretnje. »Točno možete vidjeti kada su opuštene«, kaže Pepperbergova i dodaje kako su njihove kretnje vrlo jasne. »Kada su prestrašene, uzdižu perje ne bi li se činile većima«, objašnjava na tomu vrlo upečatljivu primjeru.Najveće je sposobnosti i inteligenciju ipak pokazao 30-godišnji Alex. On može imenovati čak sedam boja, razlikovati pet situacija i brojiti pa čak i zbrajati do šest. Uz to, Alex može prepoznati oko stotinu različitih predmeta te koristiti fraze poput »Dođi ovamo« ili »Želim ići«. U jednom je pak nedavnom eksperimentu, kada su mu pokazani blokovi sa tri različite boje unutar njih, točno odredio koja boja pripada kojemu bloku, odgovorivši s, na primjer, »četiri – plava«. Istodobno je pokazao i da može povezati predmete s količinom, govoreći na primjer »četiri čepa«. Profesorica Pepperberg njegovu preciznost procjenjuje na oko 80 posto, čemu pridonosi i njegova sposobnost da na upit da među jednakim predmetima prepozna veći, spontano, bez prethodnog učenja odgovora »nijedan«.Alex je nedavno, iako prilično nevoljko, čak pristao i na telefonski intervju s novinarom »The Sunday Timesa«. Laboratorijska menadžerica Arlene Levin-Rowe, bila im je posrednica. Razgovor nije počeo nimalo obećavajuće; nakon novinarova pozdrava, naime, uslijedila je duga šutnja. Potom ga je novinar upitao »Kako si?«, na što je Alex samo malo nagnuo glavu prema telefonskoj slušalici i zamahnuo krilima. Levin-Rowe uhvatila je jedno otprhnulo pero i upitala ga: »Što je ovo, Alex«, na što je slavna papiga odgovorila »Pero. Željeti orah.« Levin-Rowe potom je u ruke uzela kamion-igračku, a novinar je s druge strane žice upitao: »Što je to, Alex?«. »Kamion«, došao je odgovor. Na sve je to, na neki način, Alex bio upozoren, ali tada je došao matematički test. Levin-Rowe uzela je dvije šalice i u jednu od njih stavila tri bobice, a u drugu jednu. Novinar je upitao: »Koliko je u šalicama ukupno bobica, Alex?« papiga je odgovorila: »Hm, četiri.« Novinar mu je čestitao na točnim odgovorima i pozdravio ga izražavajući mu divljenje. Objavljeni rezultati njezina istraživanja, vjeruje Pepperberg, potaknut će ljude da postanu senzibilniji prema sposobnostima životinja, posebice onih koji ne spadaju u primate ili sisavce. Nasuprot njoj, lord Heseltine, bivši vladin izaslanik i čovjek koji ima 20 malih papiga, o svojim ljubimcima nema baš previsoko mišljenje: »Inteligencija? U redu, znaju osnovna pravila, kako naći vodu ili hranu. Ali inteligencija? Ma dajte!« Ipak, Nick Reynolds, direktor Paradise Parka u Hayleu u Cornwallu, gdje je i svjetski rezervat za papige, svojim ga je tvrdnjama brzo pobio: »Naše smo papige zaključavali u kaveze namičući zasune. Ako nismo tomu dodavali i lokot, one bi se provukle i pomicale zasune kako bi se oslobodile.« I to je jedan od dokaza da papige znaju misliti svojom glavom.
Predodžba koju smo dosad imali o papigama, kao o životinjama koje jedva mogu naučiti kako nas oponašati i kopirati, mogla bi se, na temelju nedavno objavljenih rezultata jednoga istraživanja, drastično promijeniti. Doduše, neki ljudi vjeruju da sive afričke papige imaju vokabular od čak 950 riječi, te da mogu čitati ljudima misli. Iako se znanstvenici s time ne slažu, svojim je istraživanjem Irene Pepperberg, pridružena profesorica psihologije na Sveučilištu Brandeis u Massachusettsu, dokazala da dio tih vjerovanja jest istinit. »Sive afričke papige kojima vlasnici posvete mnogo pažnje i brige mogu naučiti doista mnogo«, tvrdi ona. Naime, Irene Pepperberg trideset se godina intenzivno bavila trima sivim afričkim papigama – Alexom, Arthurom i Griffinom. Ustanovila je da se papige, kojima je mozak veličine oraha, prema stupnju inteligencije i komunikacijskim vještinama, mogu uspoređivati sa dvogodišnjom djecom, ali prema drugim sposobnostima, kao što su mogućnost zbrajanja ili prepoznavanje boja i predmeta, više nalikuju na petogodišnjake. Profesorica je Pepperberg to ustvrdila u članku objavljenom nedavno u časopisu »Applied Animal Behaviour Science«. Kada je Pepperberg sedamdesetih godina prošloga stoljeća počela svoj pokus, mnogi su je ismijavali, ali širina i studioznost njezina istraživanja donijele su joj na kraju poštovanje drugih znanstvenika koji sve više prihvaćaju njezine argumente o ptičjoj inteligenciji. Kako bi svoje štićenike naučila govoriti, Pepperberg bi s pomoćnicima pred njima dugo razgovarala jednostavnim rječnikom o, na primjer, nekoj zanimljivoj igrački. Potom bi pokušali ponoviti isti razgovor i s papigama, a kako bi bili sigurni da papige neće samo ponavljati što su maloprije čule, Pepperbergova bi tijek konverzacije pomalo mijenjala do granice do koje bi bila sigurna da je razumiju, u čemu je i uspijevala. Uz to, shvatila je da papige ne koriste za komunikaciju samo svoj glas nego i kretnje. »Točno možete vidjeti kada su opuštene«, kaže Pepperbergova i dodaje kako su njihove kretnje vrlo jasne. »Kada su prestrašene, uzdižu perje ne bi li se činile većima«, objašnjava na tomu vrlo upečatljivu primjeru.Najveće je sposobnosti i inteligenciju ipak pokazao 30-godišnji Alex. On može imenovati čak sedam boja, razlikovati pet situacija i brojiti pa čak i zbrajati do šest. Uz to, Alex može prepoznati oko stotinu različitih predmeta te koristiti fraze poput »Dođi ovamo« ili »Želim ići«. U jednom je pak nedavnom eksperimentu, kada su mu pokazani blokovi sa tri različite boje unutar njih, točno odredio koja boja pripada kojemu bloku, odgovorivši s, na primjer, »četiri – plava«. Istodobno je pokazao i da može povezati predmete s količinom, govoreći na primjer »četiri čepa«. Profesorica Pepperberg njegovu preciznost procjenjuje na oko 80 posto, čemu pridonosi i njegova sposobnost da na upit da među jednakim predmetima prepozna veći, spontano, bez prethodnog učenja odgovora »nijedan«.Alex je nedavno, iako prilično nevoljko, čak pristao i na telefonski intervju s novinarom »The Sunday Timesa«. Laboratorijska menadžerica Arlene Levin-Rowe, bila im je posrednica. Razgovor nije počeo nimalo obećavajuće; nakon novinarova pozdrava, naime, uslijedila je duga šutnja. Potom ga je novinar upitao »Kako si?«, na što je Alex samo malo nagnuo glavu prema telefonskoj slušalici i zamahnuo krilima. Levin-Rowe uhvatila je jedno otprhnulo pero i upitala ga: »Što je ovo, Alex«, na što je slavna papiga odgovorila »Pero. Željeti orah.« Levin-Rowe potom je u ruke uzela kamion-igračku, a novinar je s druge strane žice upitao: »Što je to, Alex?«. »Kamion«, došao je odgovor. Na sve je to, na neki način, Alex bio upozoren, ali tada je došao matematički test. Levin-Rowe uzela je dvije šalice i u jednu od njih stavila tri bobice, a u drugu jednu. Novinar je upitao: »Koliko je u šalicama ukupno bobica, Alex?« papiga je odgovorila: »Hm, četiri.« Novinar mu je čestitao na točnim odgovorima i pozdravio ga izražavajući mu divljenje. Objavljeni rezultati njezina istraživanja, vjeruje Pepperberg, potaknut će ljude da postanu senzibilniji prema sposobnostima životinja, posebice onih koji ne spadaju u primate ili sisavce. Nasuprot njoj, lord Heseltine, bivši vladin izaslanik i čovjek koji ima 20 malih papiga, o svojim ljubimcima nema baš previsoko mišljenje: »Inteligencija? U redu, znaju osnovna pravila, kako naći vodu ili hranu. Ali inteligencija? Ma dajte!« Ipak, Nick Reynolds, direktor Paradise Parka u Hayleu u Cornwallu, gdje je i svjetski rezervat za papige, svojim ga je tvrdnjama brzo pobio: »Naše smo papige zaključavali u kaveze namičući zasune. Ako nismo tomu dodavali i lokot, one bi se provukle i pomicale zasune kako bi se oslobodile.« I to je jedan od dokaza da papige znaju misliti svojom glavom.
.jpg)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
