Kad papige računaju

Rezultati njezina istraživanja, vjeruje Pepperberg, potaknut će ljude da postanu senzibilniji prema sposobnostima životinja

Predodžba koju smo dosad imali o papigama, kao o životinjama koje jedva mogu naučiti kako nas oponašati i kopirati, mogla bi se, na temelju nedavno objavljenih rezultata jednoga istraživanja, drastično promijeniti. Doduše, neki ljudi vjeruju da sive afričke papige imaju vokabular od čak 950 riječi, te da mogu čitati ljudima misli. Iako se znanstvenici s time ne slažu, svojim je istraživanjem Irene Pepperberg, pridružena profesorica psihologije na Sveučilištu Brandeis u Massachusettsu, dokazala da dio tih vjerovanja jest istinit. »Sive afričke papige kojima vlasnici posvete mnogo pažnje i brige mogu naučiti doista mnogo«, tvrdi ona. Naime, Irene Pepperberg trideset se godina intenzivno bavila trima sivim afričkim papigama – Alexom, Arthurom i Griffinom. Ustanovila je da se papige, kojima je mozak veličine oraha, prema stupnju inteligencije i komunikacijskim vještinama, mogu uspoređivati sa dvogodišnjom djecom, ali prema drugim sposobnostima, kao što su mogućnost zbrajanja ili prepoznavanje boja i predmeta, više nalikuju na petogodišnjake. Profesorica je Pepperberg to ustvrdila u članku objavljenom nedavno u časopisu »Applied Animal Behaviour Science«. Kada je Pepperberg sedamdesetih godina prošloga stoljeća počela svoj pokus, mnogi su je ismijavali, ali širina i studioznost njezina istraživanja donijele su joj na kraju poštovanje drugih znanstvenika koji sve više prihvaćaju njezine argumente o ptičjoj inteligenciji. Kako bi svoje štićenike naučila govoriti, Pepperberg bi s pomoćnicima pred njima dugo razgovarala jednostavnim rječnikom o, na primjer, nekoj zanimljivoj igrački. Potom bi pokušali ponoviti isti razgovor i s papigama, a kako bi bili sigurni da papige neće samo ponavljati što su maloprije čule, Pepperbergova bi tijek konverzacije pomalo mijenjala do granice do koje bi bila sigurna da je razumiju, u čemu je i uspijevala. Uz to, shvatila je da papige ne koriste za komunikaciju samo svoj glas nego i kretnje. »Točno možete vidjeti kada su opuštene«, kaže Pepperbergova i dodaje kako su njihove kretnje vrlo jasne. »Kada su prestrašene, uzdižu perje ne bi li se činile većima«, objašnjava na tomu vrlo upečatljivu primjeru.Najveće je sposobnosti i inteligenciju ipak pokazao 30-godišnji Alex. On može imenovati čak sedam boja, razlikovati pet situacija i brojiti pa čak i zbrajati do šest. Uz to, Alex može prepoznati oko stotinu različitih predmeta te koristiti fraze poput »Dođi ovamo« ili »Želim ići«. U jednom je pak nedavnom eksperimentu, kada su mu pokazani blokovi sa tri različite boje unutar njih, točno odredio koja boja pripada kojemu bloku, odgovorivši s, na primjer, »četiri – plava«. Istodobno je pokazao i da može povezati predmete s količinom, govoreći na primjer »četiri čepa«. Profesorica Pepperberg njegovu preciznost procjenjuje na oko 80 posto, čemu pridonosi i njegova sposobnost da na upit da među jednakim predmetima prepozna veći, spontano, bez prethodnog učenja odgovora »nijedan«.Alex je nedavno, iako prilično nevoljko, čak pristao i na telefonski intervju s novinarom »The Sunday Timesa«. Laboratorijska menadžerica Arlene Levin-Rowe, bila im je posrednica. Razgovor nije počeo nimalo obećavajuće; nakon novinarova pozdrava, naime, uslijedila je duga šutnja. Potom ga je novinar upitao »Kako si?«, na što je Alex samo malo nagnuo glavu prema telefonskoj slušalici i zamahnuo krilima. Levin-Rowe uhvatila je jedno otprhnulo pero i upitala ga: »Što je ovo, Alex«, na što je slavna papiga odgovorila »Pero. Željeti orah.« Levin-Rowe potom je u ruke uzela kamion-igračku, a novinar je s druge strane žice upitao: »Što je to, Alex?«. »Kamion«, došao je odgovor. Na sve je to, na neki način, Alex bio upozoren, ali tada je došao matematički test. Levin-Rowe uzela je dvije šalice i u jednu od njih stavila tri bobice, a u drugu jednu. Novinar je upitao: »Koliko je u šalicama ukupno bobica, Alex?« papiga je odgovorila: »Hm, četiri.« Novinar mu je čestitao na točnim odgovorima i pozdravio ga izražavajući mu divljenje. Objavljeni rezultati njezina istraživanja, vjeruje Pepperberg, potaknut će ljude da postanu senzibilniji prema sposobnostima životinja, posebice onih koji ne spadaju u primate ili sisavce. Nasuprot njoj, lord Heseltine, bivši vladin izaslanik i čovjek koji ima 20 malih papiga, o svojim ljubimcima nema baš previsoko mišljenje: »Inteligencija? U redu, znaju osnovna pravila, kako naći vodu ili hranu. Ali inteligencija? Ma dajte!« Ipak, Nick Reynolds, direktor Paradise Parka u Hayleu u Cornwallu, gdje je i svjetski rezervat za papige, svojim ga je tvrdnjama brzo pobio: »Naše smo papige zaključavali u kaveze namičući zasune. Ako nismo tomu dodavali i lokot, one bi se provukle i pomicale zasune kako bi se oslobodile.« I to je jedan od dokaza da papige znaju misliti svojom glavom.