Kako papige vide i zašto im je potrebna dnevna svjetlost

Vid je za ptice od životnog značaja, zato su njihove oči visoko razvijene, a u nekim detaljima razvijenije od ljudskih. Svako oko, ljudsko ili životinjsko, je fotoreceptor - organ koji upija svjetlost. Oči, bez obzira na to da li su životinjske ili ljuske, se po strukturi in sastavu ne razlikuju puno, ali ima nekoliko bitnih razlika, zbog kojih ptice vide bolje od nas. Većina ptica, pa i papagaji imaju oči sa strane, što im omogoćuje pogled naprijed, ali također i daleko na obje strane. Neke vrste imaju vidno polje gotovo do 300 stupnjeva, bez da bi zakretale glavu lijevo ili desno. Takav vid nazivamo MONOKULARNI vid, a iako omogućuje vrlo brzo otkrivanje prijeteće opasnosti, ima tkođer manu - težu procjenu udaljenosti i lošije prostorno gledanje. Prostorno gledanje je naime moguće samo u okviru vidnog polja koji se lako obuhvati s oba oka istovremeno, tj. na presjeku koji je kod životinja s monokularnim vidom zbog postranog položaja očiju mali, u usporedbi s bićima, koja imaju oči na prednjoj strani glave. Takav vid nazivamo BINOKULARNI vid, a ima ga među ostlim bićima i čovjek i sova. Sovino vidno polje je opsega samo 180 stupnjeva (čovječje vidno polje iznosi samo 140 stupnjeva). Zbog navedenog vidnog polja sova ima vrlo gibljiv vrat, koji refleksno omogućuje, da potpuno okrene glavu. Kao zanimljivost: neke vrste peradi imaju vidno polje od samo 30 stupnjeva. Upravo zbog monokularnog vida, koji omogoćuje papagajima tako širok pogled, uopće nema potrebe da bi se njihova zjenica u očnoj jamici pomicala lijevo-desno, gore-dolje, poput naše. Zanimljivo je također, da čovjek trepne prosječno 15x u jednoj minuti, dok to ptice rade nekoliko puta rjeđe. Čovječja zjenica je okruglog oblika, sprijeda malo izbočena, dok većina ptica ima plosnatiju zjenicu, što omogućuje fokusiranje većeg vidnog područja odjednom, dok mi ljudi odjednom fokusiramo samo manja područja. Mrežnica ili retina, koja se nalazi u unutrašnjosti očiju je svjetlosni prijemnik. Na njoj su živčane stanice koje prepoznaju svjetlost. Razlikujemo 2 vrste tih stanica: - jedne sadrže puno fotopigmenta, zato su jako osjetljive na svjetlost i odgovorne su za vid, dok je svetlosti malo. Omogućuju crno-bijelo gledanje. - druge omogućuju gledanje u boji.Za noćni vid kod sova i svih noćnih životinja, odgovorne su prije svega ove prve, koje su osjetljive na vrlo male količine svjetlosti. U usporedbi s čovjekom njih imaju sve noćne aktivne ptice do 5x više na mm2. Papagaji noću ne vide i imajo približno isti broj tih stanica kao mi. Jednako kao oštar vid, u životu papagaja su jako važne boje, za prepoznavanje hrane, opasnosti i izbor partnera, za što su odgovorne vidne živčane stanice koje omogućuju gledanje u boji. Znanstvenici su u anatomskim i fiziološkim studijama odkrili, da papagaji imaju TETRAKROMATSKI, ili čak PENTAKROMATSKI VID. Što to znači? Čovjek, koji ima trikromatski vid ima na mrežnici 3 različite vrste fotoreceptorskih stanica, koje su u stvari receptori za 3 različite valne dužine svjetlosti: - kratku valnu dužinu, koju jo prepoznajemo kao plavu boju - kratku valnu dužinu, koju jo prepoznajemo kao zelenu boju - kratku valnu dužinu, koju jo prepoznajemo kao crvenu boju.Papagaji imaju umjesto navedenih tri, bar 4 ili čak više od 5 različitih vrst receptora, što im omogoćuje fantastično prepoznavanje boja. Veći broj vrsta receptora omogoćuje prepoznavanje većeg raspona valne dužine svjetlosti. Čovjek vidi s tri različita receptora svjetlost u rasponu od 380 do 700nm, ptice s četiri ili pet receptora prepoznaju širu valnu dužinu – od 320 do 750nm. Četvrta vrsta fotoreceptorskih stanica brine za prepoznavanje ULTRALJUBIČASTE SVJETLOSTI s valnom dužinom 320nm, peti možda za prepoznavanje infracrvene svjetlosti s valnom dužinom 750 nm. Ptice koriste ultraljubičastu valnu dužinu za traženje insekata, bobica i sjemenki. Miješanje svih tih vrsta svjetlosti - ultraljubičaste i infracrvene s plavom, zelenom i crvenom, lako stvori boje, koje mi ne nikad nećemo biti sposobni videti. Zbog toga papagaji imaju izuzetno dobar vid i fantastičnu sposobnost prepoznavanja boja: crveni cvijet mogu vidjeti već na udaljenosti od 1,5 km.

Zanimljivost i posebnost:
Na mrežnici se nalazi crvena pjega, koja je mjera maksimalne vidne oštrine. Ljudi i većina životinja i ptica, imamo samo jednu crvenu pjegu, dok neke ptice – orao i sokol imaja dvije crvene pjege, što im omogućuje nekakav super, skoro rendgenski vid. Još objašnjenje zašto naši papagaji trebaju prirodno svjetlo. Uzrok je i gore navedenim činjenicama. Ako imamo papagaja u kući, moramo znati da staklo kroz kojeg dolazi svjetlost u zatvoren prostor, apsorbira velik dio prije svega UV spektra svjetla i nešto svjetla ostalih valnih dužina. Za pticu to nisu više idealni uvjeti za život. Dnevni zahtjevi za 100% prirodnom svjetlosti je za različite vrste papagaja različita i kreće se od dva sata za manje ptice do 6 sati za žakoe, kakadue, are… Važna potreba ptice je da vidi sve boje, koje joj nudi UV svjetlost. Manjak boja za pticu znači točno isto što bi značilo nama, ako bismo bili cijelo vrjieme prisiljeni svijet gledati kroz plave, zelene ili crvene naočale. Bilo bi dosadno i možda zamorno, zar ne? Posljednji, i vjerojatno njvažniji razlog za osiguravanje primjerene svjetlosti papagaju je prirodna sinteza vitamina D3, koji je od ključnog značaja za ekstrakciju KALCIJA iz hrane, a potiče se samo pod utjecajem prirodnog svjetla. Ako odvojimo pticu od prirodne sunčeve svjetlosti i ne nadomjestimo ju s primjerenom umetnom (punom spektralnom lampom), lako može doći do bolesti ili smetnji u ponašanju ptice – čupanja perja, grizenja, agresivnosti i kreštenja.